Preko polja kroz sjecanje ide,
kršan covik, tvrde brade side.
Pamtim pogled, tu toplinu oka
i svaka rijec je bila mu duboka.
Cvrst je dida bio kao stijena,
hrabra srca i kamenih gena.
Sva je mudrost utkana u njemu,
njegove su price ucile me svemu:
"Poštenim putem ici,
bit ce teško znaj,
al' samo ceš tako stici
gdje je vjecni sjaj."
Ej, da mi je s tobom,
kao prije docekati zore,
pogledati dolje,
sa Svilaje na Petrovo polje.
Moj dida i ja, prijatelja dva,
drugo vrijeme - ista sudbina.
Gleda na me planina Svilaja
sa ocima njegovoga sjaja.
Crpio je snagu tamo gore,
planina mu iscrtala bore.
Njegove su ispucale ruke,
meni bile kao mirne luke.
Kako da mu zahvalim na svemu,
sinu ime dao sam po njemu.
"Poštenim putem ici,
bit ce teško znaj,
al' samo ceš tako stici,
gdje je vjecni sjaj."
Ej, da mi je s tobom,
kao prije docekati zore,
pogledati dolje,
sa Svilaje na Petrovo polje.
Moj dida i ja, prijatelja dva,
drugo vrijeme - ista sudbina.
Ej, da mi je pogledati dolje,
sa Svilaje na Petrovo polje,
pa da viknem jace od oluje,
da me dida još jedan put cuje.
Ej, da mi je s tobom,
kao prije docekati zore,
pogledati dolje ,
sa Svilaje na Petrovo polje
moj dida i ja, prijatelja dva,
drugo vrijeme - ista sudbina.
