Prodali su naše snove
Judini sinovi,
suvo zlato bacili u blato.
Budenje je bilo tako lijepo, možda prekasno,
i nevinom krvlju placeno.
Ej, umorna zemljo, izmucena!
Ima li još tko umrijeti za te?
Prodali su naše snove
Judini sinovi,
suvo zlato bacili u blato.
Pred vratima tudim opet za pravdu molimo,
težak sada križ mi nosimo.
Ej, umorna zemljo, izmucena!
Ima li još tko umrijeti za te?
Kralju Dmitre Zvonimire,
kroz planine odjekuju krici,
u tamnici tvoji su vojnici!
Izdajice, ne imali mira,
ubili ste kralja Zvonimira,
izdali ste naše velikane,
i sinove što su majke dale.
Jucer gledam sliku naroda,
baca cvijece po herojima,
a vec sutra pobjednike sude,
prodaše ih za Judine škude.
Kralju Dmitre Zvonimire,
kroz planine odjekuju krici,
u tamnici tvoji su vojnici!
