Bila jednom u tim davnim danima,
Grabovceva lijepa kci,
gdje iz kamena voda tece
na Hercegovu tlu,
gdje iz kamena raste cvijece
u sjecanje na nju.
Dušman tuce, mlado tijelo ubija,
u oku joj gasi nevin sjaj,
molitva je na usnama,
bila joj za kraj.
Umre tijelo, al' duša ode
u Gospin zagrljaj.
Diva, Diva Grabovceva,
zauvijek na nebu sja.
Tece voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.
Pogledaj u oci našim ženama,
i kad vidiš jedan divan sjaj,
to je Diva Grabovceva,
još je ona živa znaj.
Tece voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.
Diva, Diva Grabovceva,
zauvijek na nebu sja.
Tece voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.
Surovo je ovo vrijeme, ljudi zli,
vlada opci nespokoj,
ja se osjecam bolje kada pjevam ti o njoj,
o toj ženi, cistoj, hrabroj,
Divi Grabovcevoj.
Diva, Diva Grabovceva,
zauvijek na nebu sja,
tece voda Hercegova,
tamo gdje bi njezin kraj.
